Zena na Balkanu

Žena na Balkanu najvažnije da je udana. Ne znam odakle to potječe, no moram priznati da sam time poprilično razočarana. Ispada da žena bez muža nije jedinka i da ona bez muža nema svoj identitet. Žena bez muža ima grešku, manu, manjkavost…rsz_woman-674977_640

Zagovaram obitelj i njene vrijednosti. Apsolutno poštujem obitelj, ali onu funkcionalnu koja svima donosi dobro. Obitelj u kojoj djeca (ako ih ima) u poštovanju i ljubavi odrastaju u ljude. Ne podržavam da ljudi svoje drame i svađe prenose na svoju djecu i time ih traumatiziraju, ali su prihvaćeni od zajednice jer su, eto, u braku. Ovo je jako važno, jer vjerujte mi, viđam partnerske odnose koje nalikuju šou u cirkuskoj areni i nisu ni pomislili na razvod, niti koliko time štete svojoj djeci, jer oni pod svaku cjenu “moraju” biti u braku. Tako nalaže zajednica (kao da će ih kamenovati ako odluče drugačije). Zapravo, mislim da im uopće takva opcija ne pada na pamet.

Isto tako, hoće li se žena udati, odnosno, muškarac oženiti je isključivo stvar osobnog izbora. Poznajem ljude koji nisu ušli u bračnu zajednicu, nisu osnovali obitelj… nemaju djecu. Možda imaju kakvu vezu, ne znam.. nije mi poznato. No ostvareni su. Žive život. Ulažu u svoje talente. I sad, zašto su ti ljudi manje vrijedni i na njih se upire prstom, jer oni nisu ostvarili ono što se od njih očekivalo? Ima li tu malo zavisti jer ti ljudi žive život kakav žele, ne pitajući nikoga za dozvolu? Nije li bitnije što su oni sami očekivali, ili što očekuju i nije li bitno da slijede svoj put, a ne put mase?!

Udala sam se s 34. god, nakon par godina zajedničkog života. Ne mogu reći da nisam bila prihvaćena u mjestu gdje živim, ali bilo je nešto u zraku. Nešto podrugljivo. Kao da imam nekakav biljeg na čelu, ali nitko iz pristojnosti ništa ne govori, ali se osjeća u zraku. Otkako sam se udala, nitko me ništa ne pita. Ja sad imam muža. I to je to. Zaštićena. Priznata u društvu. Točka. Zamislite!

Moj odnos s mužem je vrlo topao i ugodan. No koga briga?! Nikome nije važno kakav je moj brak. Bitno je da sam udana. Dalje više nema pitanja, dilema, ni trilema. 🙂 No, kad me sretnu na ulici i pitaju tko čuva dijete, a ja kažem muž; to je takvo zaprepaštenje kao da sam rekla da su dijete oteli izvanzemaljci.

Jednom sam čak dobila pasku, jer da zašto hodam po ulici sređena i što radim izvan kuće, s obzirom da mi dijete nema niti godinu dana. Nije bitno što sam tad išla po namirnice za svoju obitelj i što ne moram valjda po ulici hodati u krpama. 🙂 Nije bilo opravdanja. Osuđena. KRIVA!!!! Tad još nisam radila na sebi koliko to činim “danas”. Vjerujte mi, sad se više definitivno ne bih ni pokušala opravdati. Vrlo kratko i jasno bih rekla da se tu osobu to uopće ne tiče.

rsz_3wedding-rings-251590_640

Čini se da ljudi žive po inerciji i nekom unutarnjem uvjerenju koje su stekli prilikom odrastanja. Odgajana sam da mislim svojom glavom. Moji roditelji su bili razvedeni, tako da mi model braka nisu prenijeli mama i tata. No ono što se utisnulo u moje sjećanje su brak bake (rođeni davne 1920.) i djeda u kojem su bili sve do svoje smrti. Oni su još u ono vrijeme bili potpuno RAVNOPRAVNI!!!

Djed je radio, baka je bila domaćica. No to nije umanjilo njeno pravo da govori što misli da “robuje”. Brinula se za obitelj, naravno. Ali nije bila robinja obitelji. Moji tata i teta (njegova sestra) naučili su obvezama u obiteljskom domu. Kuhati, čistiti, prati… Sve je to moj tata znao i radio nakon razvoda. To je poteklo iz kuće. Nije se držao mami za skute. Odgojili su ih da budu samostalni.

Mnoge druge žene su šutjele i “robovale”. Njihovi muževi nisu znali bez žena gdje im stoje čarape, a opet im te iste žene nisu bile dovoljno dobre i nisu imale pravo glasa, jer nisu zvanično radile van kuće i primale plaću. Moja baka također nije radila; ali se tu razgovaralo, diskutiralo i odlučivalo u paru. Ja sam to svojim očima vidjela, doživjela i prihvatila kao model. Zato im jedno veliko hvala, iako su svi nabrojani članovi obitelji danas pokojni. 🙁

Koliko muškaraca zaboravi na svoju djecu, a ne posvećuju im pozornost ni dok su u braku jer je to, eto, uloga žene koja ionako ništa ne radi. 🙂 Moj tata je preuzeo kompletnu brigu za svoje dijete – mene. Radio je sve što u obitelji obično radi majka. Da ne govorimo koliko je muškarcu teško izvesti žensko dijete na pravi put. Moj tata je bio primoran stisnuti zube, i u razdoblju kad sam bila u pubertetu, sa mnom razgovarati o svim “ženskim stvarima”. Muškarac. Otac. Razumijete li vi to?! KARAKTER. Majka ili otac na papiru, za moj pojam nisu majka ili otac. Tko god svjesno, svojom voljom zanemari svoje dijete (ne govorim ako nije u mogućnosti iz nekih razloga) nije karakter,nije osoba, nije čovjek…

Drugo, moja poruka je ovim tekstom zapravo da mislim da je vrijeme da netko promijeni model koji je utisnut u glave tih žena, koje su nesretne. Nesretne su jer se nikad nisu zapitale, ili se nisu usudile zapitati što one žele?! Osim što se brinu za obitelj, što čine za sebe?! Je l’ to život kakav su željele živjeti?

Brakom i dolaskom djece nije sve gotovo. Brak bi trebao biti uzajaman rast, a ne muka…Mnogim ženama je muka jer ih nitko ne pita kako se osjećaju, trebaju li vremena za sebe i dr. Djeca će odrasti i otići će svojim putem. One će se tada osvrnuti unatrag i shvatit će da su u silnoj brzi za druge izgubile sebe. Nisu imale podršku da budu tko jesu, niti zaleđe u koje se mogu skloniti ako naiđe oluja. Imale su muža i obitelj, a bile su SAME; jer na njihove želje, potrebe i snove nitko se nije osvrtao. Nisu imale s kime podijeliti. Nikoga tko će ih podržati.

U meni to budi duboko suosjećanje i tugu naspram tih žena. Voljela bih da one napokon počnu živjeti život. Život kakav su sanjale dok su još bile djevojčice. Snove koje su željele ostvariti. To je moja poruka, moja čežnja i moja nada.

Napomena: Tekst je objavljen, dana 22.12.2015. na portalu “Žena sam ja” pod naslovom: Što je najbitnije za identitet žene na Balkanu

http___signatures.mylivesignature.com_54493_325_E8A4A4376901E4E50E7D9B1716B1E0D6

14 thoughts on “Zena na Balkanu

  1. Odlican tekst i apsolutno se slazem.
    Najezim se kad cujem: ” Ali zena MORA da bude u kuci sa decom, a muskarac SME da izlazi, sredjuje se itd”.. Zanima ma po cemu to mora, i ko je to napisao kad se MORA. Mora se samo umreti, a kad se vec to mora onda valjda trebamo iskoristiti vreme pre toga biti srecni i ciniti srecnim ljude oko sebe. Ako nekog muskarca cini sretnim rascupana i nervozna zena koja je citav dan kuvala i bila sa decom, i na kraju padne u krevet…onda je i on nesretan. No ne bih rekla da ima takvih.
    I na kraju ne vrti se svet oko muskaraca, to je ono sto se treba objasniti zenama koje misle da moraju biti udate, ne ne moraju. Trebaju biti zene za pozeleti ozeniti, a svojom glavom odluciti hoce li to uciniti i ima li to smisla za njih. Ja ne vidim smisao u braku, ne cini mi se to kao nesto sto moram, niti smatram da je to neko pravilo pisano. Taj ko je pisao imao je nesto na umu. I ocito mu je to uspelo. Srecan zivot je slobodan zivot, bez ikakvih ustega, papira, potpisa i uslova “Ti si zena, moras brinuti o…” Ne moram nista, trebam biit srecna i ciniti ono sto najbolje umem. Ako neka majka nije sposobna da bude roditelj ne treba ni biti, ili nema osecaj za decu ne voli ih, ne treba ih ni radjati vec pronaci sebe u necem drugom. Zbog tih obicaja svi danas imaju decu, i oni koji umeju sa njima i oni koji ne.
    Ih al sam se raspisala, ali bas si me inspirisala.
    Odlican tekst jos jednom.
    I veliki pozdrav za tebe iz Novog Sada :*

    • Draga Nina, ovo je izvrsna rečenica koju si napisala: “srecan zivot je slobodan zivot, bez ikakvih ustega, papira, potpisa i uslova.”. Kao i ovo: “Ako neka majka nije sposobna da bude roditelj ne treba ni biti, ili nema osecaj za decu ne voli ih, ne treba ih ni radjati vec pronaci sebe u necem drugom. Zbog tih obicaja svi danas imaju decu, i oni koji umeju sa njima i oni koji ne.”. Dalje nemam što da dodam. Sve je rečeno. 🙂 Hvala ti na komentaru!

  2. E, kao da sam ga ja napisala. Bravo!

    • Draga Bebina mama, puno hvala!

  3. Diiiivan tekst! Zapao mi jedan deo posebno…o tome kako je tvoj tata preuzeo brigu o tebi. Moji nisu razvedeni, ali sam uvek nekako bila slobodnija da sa tatom pričam o svemu…i baš je takav kao i tvoj. Sve je radio i dan danas radi u kući, ravnopravno s mamom. Ja sam se “registrovala” samo u opštini i to samo da bih mogla biti sa svojim mužem jer smo iz različitih zemalja. I dan danas me većina gleda popreko u mom rodnom kraju jer sam za njihov pojam još zvanično neudata. Pride što imam i dvoje dece koje nose tatino prezime, jer ja svoje nisam menjala. U početku mi je to smetalo, ali sam vremenom naučila da “skrešem” u lice. Zašto se uopšte udajemo? Da ne bi pričalo “selo”?! Baš me briga…živim lepo sa svojim suprugom i našim mališanima. A te “preke poglede” samo porazim osmehom… 🙂

    • Draga Sanja, hvala Bogu na još jednom takvom predivnom tati. 🙂 Eh, da… pa ne možeš imati svoje prezime. 🙂 Ha-ha! Ja zadržala svoje i dodala muževljevo. Pitali me zašto. E, zato… ja sam se udala s 34. i jakoo dugo sam bila sa svojim prezimenom, kojeg jako volim. Zašto bih ga se odrekla. Ne vidim razlog. Bitan je odnos. I, to je točno. Kako sam i navela u tkestu. Jako puno ljudi radi po nekoj inerciji i pravilniku koji je nametnut. Hvala ti na komentaru. Uživaj u suprugu i djeci. 🙂

  4. Dobar tekst i dobra analiza. E, sad ja imam mnogo neudatih prijateljica i mislim ponekad da su one te koje bi pristale da se udaju za bilo koga (po principu daj šta daš), samo da se kaže da su udate.

    No… što je sredina manja, to su pritisci veći, to su aršini drugačiji i to se drugačije gleda na udate i neudate. Tako da, svaka čast, draga Rahela na ovoj opsežnoj opservaciji o vezi Balkana i udaje 🙂

    • Draga Marina, ma zamisli samo ako je teško živjeti s nekim jer to nisi napravila istinski, nego jer se mora. Strašno! Pa kako jedna takva zajednica može imati sretnu budućnost. Doselila sam iz grada u vrlo malo mjesto, no napravila sam, odnosno, napravil smo sve onako kako nama odgovara. Ogromna razlika u pristupu. Iako, ja sam davno odlučila daživim po svom. Sredina to nije promijenila. Nisam “pala” pd utjecaj. Pa i sa dnije baš skroz gotovo. Sad smo opet “čudni”, jer imamo “samo” jedno dijete i tako…) Hvala ti na komentaru!

      • Svetu, draga Rahela, nikad ugoditi 🙂

        • Apsolutno se slažem. 🙂

  5. Izvrstan tekst draga Rahela 🙂 Teško je nešto promijeniti ako se u tom duhu odgajaju i malene djevojčice, jer ni one jednoga dana neće drugačije razmišljati nego i njihove mame i bake. Njihove želje neće biti važne, one neće ni pomisliti da odsanjaju neki svoj san.
    Dobro je zato da se o tome puno piše, priča. Pohvale još jednom za ohrabrujući tekst!

    • Puno hvala, draga Mirna. slažem se da moramo govoriti o tome. Ne smiju se takve stvari gurati pod tepih. 🙂

  6. Jak tekst, draga Rahela! Ti si jaka, dobra prethodnica svom detetu.

    • Puno ti hvala, draga “Letnje igralište” na predivnom komentaru. Nadam se da je tako. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

WordPress spam blocked by CleanTalk.