Irska – moje iskustvo (plus osvrt na clanke)

ireland-saint-patrick-s-day

Sudjelujem u nekoliko FB grupa koje govore o Irskoj. Ne vidim ništa loše u tome da ljudi pomažu jedni drugima i da razmjenjuju iskustva. Zato grupe i služe, zar ne?! Međutim, nevjerojatno je koliko se može otići u krajnost. Jedni pišu kako sve je divno, krasno i bajno; dok drugi govore kako Irska nije “obećana zemlja”. No toliko idu u krajnost, kako bi čovjek pomislio da su bili u logoru, a ne da su se okušali u životu i radu u inozemstvu. I to u jednoj vrlo otvorenoj, liberalnoj državi, gdje se gotovo uopće ne osjećaš kao stranac (barem se ja nisam).

read more

Montreal, deo mene

Piše: Sandra Đurić-Milinov, dete zaljubljeno u svoju decu. Piše na “Letnje igralište“.

Otkad znam za sebe prebacivala sam tati što nije prihvatio ponudu svog rođaka da se svi odselimo kod njega u Melburn, još za vreme srećnih osamdesetih. U svojim tinejdžerskim godinama, zavidela sam Aniti i Dreziku ne toliko na njihovoj ljubavi, koliko na tome što žive u toj vreloj zemlji.

I dan danas čuvam razglednice sa kengurima koje smo još kao deca moj brat i ja dobijali od rođake, a “Povratak u Idn” mi je i posle skoro million godina, koliko ima otkad sam prerasla nižu osnovnu školu, i dalje jedna od najboljih priča. Nikako ne pristajem da pogledam seriju ponovo; ove zrele oči ne bi videle isto što i oči devetogodišnjeg deteta.

read more